"Mama, nova teta na ritmici je jako gruba, dere se i ljuti na nas. Molim te razgovaraj s njom, a ako se ne popravi ja bih išla negdje drugdje na ritmiku. Znaš, ja volim ritmiku, samo mi se ne sviđa ova teta."

"OVO JE NAJLJEPŠI ŽIVOT - DA JA IMAM EL. KOLICA I DA SE MOGU SAM KRETATI PO KUĆI"

Sve važnije promjene u vlastitom životu nazivamo prekretnicama – kraj školovanja, zapošljavanje, životni partner, rođenje djece. U skladu s time i naš život promatram u svjetlu prije i poslije tih prekretnica. Ali, niti jedna od navedenih nije imala toliki utjecaj na mene i na moje shvaćanje života kao rođenje Denisa, mog trećeg djeteta, mog posebnog djeteta.

Uživala sam u poslu i svojoj obitelji, krenula na poslijediplomsku nastavu i smatrala da je život lijep. Kada sam prije šest godina treći put zatrudnjela, mislila sam kako je sve, naprosto, savršeno. Planirala sam se vratiti na posao već nakon 6 mjeseci porodiljskog – jer ja sam iskusna majka i treće se dijete odgaja, praktički, samo od sebe.

Danas mislim kako je sudbina smatrala da trebam naučiti još i više – puno više.

Rodila sam prijevremeno, u veoma rizičnim okolnostima za svoj život i za život svog djeteta. Kako je moj suprug preživio te prve tjedne, to samo on zna jer su njemu liječnici odmah rekli djelomičnu istinu o Denisu, te mu savjetovali da me poštedi šoka od naglog saznanja.

Jedva sam čekala da iziđem iz bolnice i posjetim Denisa na Rebru gdje je ležao u inkubatoru. Prvi naš susret bio mi je šokantan – tako maleno i savršeno biće, prekrasno u svakom pogledu u mojim očima. Sjela sam i zaplakala pored inkubatora, odvojena od njega staklom/plastikom. Bio je priključen na brojne aparate koji su ga održavali na životu i koji su cijelo vrijeme proizvodili meni zastrašujuće zvukove.

Sljedeća 2,5 mjeseca jako sam dobro zapamtila put do Rebra. Posjećivala sam Denisa dva puta dnevno, trudila se uključiti se što više u njegovu bolničku rutinu te učiniti sve da čim prije iziđe iz bolnice.

Kada smo došli po njega, liječnici su rekli kako je njegov mozak jako oštećen, kako neće moći sjediti, hodati, pričati, kako će možda biti i mentalno zaostao te da će na naše nježnosti moći odgovoriti možda samo smiješkom. Dopustili su mogućnost poboljšanja situacije ako budemo s njim ustrajno vježbali. Poslije su nam rekli kako je pravo čudo što je preživio. No, to nije bilo jedino čudo koje nas je čekalo …

Krenuli smo s velikim entuzijazmom na višesatno vježbanje. Nakon godinu dana, kada to vježbanje nije davalo rezultate, potražili smo pomoć izvan Hrvatske. Danas je Denis njihova putujuća reklama. To nas je puno koštalo, ali mojem suprugu i meni nije žao niti jednog novčića. Tamo su nam otvoreno rekli kako Denis ima takva oštećenja da neće moći nikada samostalno hodati, ali da tu činjenicu ne primamo tragično jer da to nije najvažnija stvar na svijetu. Prihvaćajući takav način razmišljanja, cijenimo male stvari u životu, a svaki Denisov uspjeh smatramo golemim korakom naprijed.

Shvatili smo da nije dovoljno samo pripremati Denisa za život osobe s invaliditetom, već da moramo raditi i na promjeni shvaćanja okoline. Stoga smo i suprug i ja nastupali na televiziji, davali intervjue, aktivno se uključili u rad Udruge roditelja OKO, radili na izmjenama zakona i pravilnika, a s Denisove 3,5 godine upisali ga u redoviti vrtić.

Takav je naš stav doveo i do izrade priručnika «Iskustva majke nedonoščeta» u kojem smo iznijeli naša osobna iskustva. Izradili smo uz pomoć drugih stručnjaka i dva edukativna letka "Roditelji, obratite pažnju!" koji se dijeli svim rodiljama u Hrvatskoj, te "Što ako ..." namijenjen obiteljima djece s teškoćama u razvoju. U izradi tih letaka smo se udružili i s drugim roditeljskim udrugama: "PUŽ", RODA i Hrvatska zajednica za Down sindrom.


Danas je Denis vedar dječak s nepunih 6 godina, koji izaziva u meni i drugima potrebu da ga se zaštiti i pomazi, zagrli i poljubi. Njegova vedrina mi pomaže da ne razmišljam s tugom o njegovim velikim nemogućnostima, nego o uspjesima koji su za njega veliki i koje će mu omogućiti i pohađanje redovite škole. No, za što samostalnije kretanje su mu neophodno potreba električna kolica na koja po Pravilniku HZZO nema pravo do 16. godine. Do tada bi, po tom Pravilniku, trebao ovisiti o dobroj volji drugih da ga prevezu u i iz razreda, na školsko igralište ili do klupe, do toaleta. Nabavkom skupih električnih kolica omogućili bi mu maksimalnu pokretljivost u njegovim mogućnostima, jačanje samopuzdanja i najvažnije – neovisnost.
Obiteljski prihodi nam omogućuju da Denisu pružamo terapije koje su mu potrebne, kao i ostala pomagala, ali kada smo čuli iznos koji je potreban dati za električna dječja kolica – oko 5000 €, shvatili smo da smo se našli pred financijskim zidom.

To uopće nije moj pas. To je pas od ljudi iz susjednog dvorišta, nikad ih nema doma, ne hrane ga, ne brinu za njega, meni ga ne žele dati, ne žele ga dati bilo kome drugome.
Kupio sam mu ovratnik da ne dira ranu, vodio sam ga na operaciju, već treći puta ga dovodim na šivanje, no ne smijem ga uzeti k sebi ni tih par dana dok ne ozdravi...

Taj pas živi lošije od bilo koje lutalice u gradu....

Česi su digli paniku zbog porasta UV indeksa na 8,4: u Hrvatskoj je već danima iznad kritičnih 10, ali se zbog turizma o tome šuti


Prošlotjedno otkriće čeških znanstvenika da se ozonska rupa pojavila nad središnjom Europom te da je već zahvatila područja Češke, Austrije i Njemačke, izazvala je pravu uzbunu. Nikada dosad u Češkoj nije zabilježen tako visok indeks ultraljubičastog zračenja (UV indeks) - 8,44, koliko je iznosio prije tjedan dana, što je prouzročilo zabrinutost tamošnjih vlasti, znanstvenih i zdravstvenih institucija. Stoga su odlučili reagirati i upozoriti ljude da izbjegavaju dulji boravak na suncu, zaštite izložene dijelove kože kremama i nose sunčane naočale. Iako još nema nikakve znanstvene potvrde da srednjoeuropska ozonska rupa doista postoji i da će kao takva stići do ostalih europskih područja, uključujući Hrvatsku, uzbuna čeških znanstvenika skrenula je pažnju na drugu alarmantnu činjenicu, ozbiljniju od one koja je uznemirila češku javnost. Na gotovo cijelom Jadranu, naime, već danima UV indeks prelazi kritičnu vrijednost od 10 jedinica. No pored redovitih upozorenja meteorologa u središnjim informativnim emisijama, nije poduzeta nikakva šira akcija kojom bi se ljudi upozorili da je izlaganje suncu ovoga ljeta opasno po zdravlje više nego ikad dosad te da može imati teške i ozbiljne posljedice.
PANIKA
Činjenica da se u našoj zemlji ne pale alarmi zbog ultraljubičastog zračenja, može se povezati i sa željom da se ne stvara panika, naročito među turistima kojima je uživanje u suncu i moru glavna motivacija da posjete našu zemlju. Čak i "boljih" dana, na jadranskoj obali, gotovo na cijelom njezinom području, izuzev manjih dijelova Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, indeks UV zračenja svakoga je sunčanog dana, kada nema oblaka kao zaštitnog filtera između sunca i tla, redovito između rizičnih i opasnih 7 i 10. Od štetnih ultraljubičastih zraka bolje su zaštićeni dijelovi sjeverne Hrvatske, dok je cijelo područje hrvatske turističke zone u opasnoj, crvenoj kategoriji. Međutim, ništa bolja situacija nije ni na cijelom toplom Sredozemlju. Indeks UV zraka posvuda je toliko opasan da bi, ako je slušati stručnjake, sunčanje trebalo potpuno izbjegavati, bez obzira odmarate li se u nekom ljetovalištu u Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj ili na sjeveru Afrike. No, za razliku od situacije u Češkoj, hrvatske vlasti ne smatraju da ima razloga za veću paniku. U Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša, čini se, nisu pretjerano zabrinuti češkim znanstvenim spoznajama jer na naša pitanja o ozonskoj rupi iznad srednje Europe i potencijalnog štetnog UV zračenja nisu čak ni odgovorili. Gotovo su identično reagirale i ostale institucije koje se bave zaštitom okoliša i ljudskim zdravljem. Razlog tome je, brane se stručnjaci, što ozonska rupa iznad srednje Europe ne može naglo "doputovati" do Hrvatske, a i pored toga, zemljopisni položaj naše zemlje i njezina izloženost suncu takva je da na obali ima znatno manje naoblake nego u sjevernijim krajevima, čime sunčeve zrake izravnije udaraju u tlo i predstavljaju veću opasnost.
MJERENJE OZONA
Doktorica Inga Lisac, s instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu, također smatra da razloga za paniku među stanovnicima Hrvatske za sada nema. "Ne mogu komentirati otkrića kolega iz Češke, no ono što vam sa sigurnošću mogu reći jest da se vrijednost ozona iznad područja Zagreba i Hrvatske gotovo svakodnevno mjeri i dosad nisu zabilježene smanjene vrijednosti. Također, ovo nije razdoblje niskog ozona. Neke se promjene događaju u atmosferi iznad Arktika, ali one nisu dramatične", ističe doktorica Lisac. U srpnju su indeksi UV zračenja najveći, te se očekuje da na Jadranu neće spuštati ispod alarmantnih 10 jedinica, posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti kože kako bi se spriječila mogućnost oboljenja od malignih bolesti. Na UV zrake najosjetljiviji su koža i oči. Na sunce se ne smije izlaziti bez sunčanih naočala, a kožu treba zaštititi kremama s visokim zaštitnim faktorima. Opasnost od UV zračenja nastaje već pri indeksu od 5 do 6. Osim šešira, sunčanih naočala i zaštitne kreme, svi bi trebali nositi odjeću s dugim rukavima, a ljudi koji dugo borave ili rade na otvorenom trebaju posebno paziti na to da kremama namažu nos, vrhove ušiju i usnice. Visok stupanj UV zračenja, onaj koji gotovo svakodnevno ima Hrvatska - 7 do 9, kao mjeru opreza naglašava izbjegavanje boravka na suncu između 10 i 16 sati. Pri ovako visokom indeksu ultraljubičastog zračenja ljudi svijetle puti opekline mogu dobiti već za 10 minuta. "U tom slučaju treba potražiti sjenu, ali i biti svjestan da voda, pijesak, beton i stijene refleksijom UV zračenja mogu povećati njegov nivo čak i u sjeni. Zato je dobro koristiti odjeću od gusto tkanog materijala jer UV zrake mogu prodrijeti kroz rijetku tkaninu - upozoravaju stručnjaci. Mjere zaštite pojačavaju se u situaciji kada je vrijednost UV zračenja 10 i više. Tada pomoći od ultraljubičastih zraka gotovo i nema. "Film ili dobra knjiga uz osvježenja u zatvorenom prostoru svakako su puno zdravije rješenje od ležanja na plaži", sažimaju u jednoj rečenici svoje savjete meteorolozi i liječnici.